Kroz kasni srednji vijek, ovim su prostorima gospodarili bosanski vladari, što se čita iz Kreševske povelje Jurja Vojsalića od 12. kolovoza 1434. godine, u kojoj se po prvi put spominje selo Tučepi. Dokument je pisan hrvatskih jezikom i bosaničkim pismom. Od kraja 15. do kraja 17. st. ovim prostorima vladaju Turci, no i poslije, za vrijeme uspostavljene mletačke vlasti, tijekom 18. st., zbog specifičnosti položaja na granici s turskim carstvom, lokalno stanovništvo sudjelovalo je u mletačko-turskim sukobima.
Iz tog razdoblja sačuvali su nam se fortifikacijski i fortifikacijsko-stambeni objekti - kule sa obilježjima narodnog graditeljstva. Kule se nalaze na širem području Gornjih Tučepi: Šarića kula se nalazi na isturenoj stijeni, podno Biokova; Bušelića kula je takoder isturena, ali bliže Sridi sela; dok se Lalića kula nalazi u samome selu, i u kompleksu je gospodarskih i stambenih objekata. Nad Tučepima sa sjeverozapadne strane, iznad Podpeći, dominira stijena sa ostacima fortifikacijsko - stambenih objekata građenih u suhozidu.

U tim teškim vremenima, Tučepljani su uspjeli podignuti crkvu Sv. Kate (1541. g.) iznad Šarića kuća, koja na zapadnom pročelju ima uzidanu romaničku tranzenu, a uz crkvu je naknadno izgrađena istoimena kapelica. Na današnjem mjestu crkvice Sv. Roka, iznad stare župne kuće ( 1730. g.), prema predaji je 1602. g. bila sagrađena tadašnja župna crkva Sv. Ante, koja je više puta bila obnavljana, da bi do temelja stradala 1891. g. u požaru. Nova župna crkva Sv. Ante Padovanskoga počela se graditi 1898. g. u Sridi sela, a posvećena je 1901. godine. Ovo monumentalno zdanje koje dominira vizurom Gornjih Tučepa, izgrađeno je u klasicističkom maniru s mramoniziranom unutrašnjosti i baroknim oltarima koji su preneseni iz stare župne crkve.

Crkva Sv. Nikole Tavelića (1989. g.) je najnovije sakralno zdanje smješteno na primorskoj magistralnoj cesti na Kraju.