Tucepi danas prepoznajemo ponajprije kao turisticku destinaciju na suvremenim itinerarima Hrvatske i Europe. No, Tucepi su staro naselje, s cetiri milenija dugom prošlošcu, cemu je glavni razlog povoljni zemljopisni položaj.

Tucepi na zapadu granice s gradom Makarskom kao glavnim i jedinim urbanim središtem hrvatske mikroregije Makarsko primorje, dok ga sa sjevera omeduje impozantna planina Biokovo. Tucepski zaselci: Podpec, Covici, Srida sela, Šimici i Podstup, sa odlikama primorskog tradicijskog graditeljstva, raštrkani su po širokoj zoni primorske flišne padine, bogate s nekoliko prirodnih izvora vode i terasastim poljoprivrednim zemljištem s vinogradima i maslinicima.

Na jugu, uz pitomu, šljunkovitu i cetiri kilometra dugu obalu, smjestile su se današnje Tucepi, novo i moderno naselje, koje svoj prosperitet zasniva na turistickoj djelatnosti.

0 tome da su Tucepi bile naseljene još u predpovijesnom razdoblju (Iliri. 2000 g. pr. K. - I. .st.) svjedoci nam ime naselja.

Jedna od pretpostavki postanka i znacenja njegova naziva vezuje se za ilirkso podrijetlo, i to po sacuvanim staroilirskim elementima na albanskom jeziku i znacilo bi selo kod izvora (vode).

Da su Tucepi bile naseljene još u ilirsko doba, svjedoce nam arheološkotoponomasticki indiciji: karakteristicne uzvisine radene u suhozidu s tipicnim tumulima na najvišoj tocki, koje narod naziva Gradinama (na padinama brda Sutvid), Gomilama (lokaliteti Sutvid, Ravnice...), Gradcem (nedaleko morske obale) i Gradom (iznad puta koji vodi iz Sride sela u Podpec).

Najstarije ubicirani nalaz iz antickog razdoblja (Rimljani, 1. - 6. st.) je nekropola na južnim obroncima brda Sutvid. Pocetrkom 20. st. na ovom lokalitetu su otkrivene stele s natpisima, skeletni grobovi, razliciti grobni inventar i nekoliko primjeraka rimskog novca (2. - 4. st.). Istocno od Sutvida, uz samu cestu koja povezuje Primorje sa zaledem, nalazi se lokalitet Okrumbica.

Mnogobrojnost arheoloških tragova - ostaci zida sa žbukom, tegula, fragmenti raznih keramickih posuda i nalaz željeznog koplja, otvaraju mogucnost ubikacije kasnoantickog naselja na ovom predjelu. Lokalitet Javorak zauzima širi predio oko križanja lokalnog puta Covici - Podpec.

Na osnovu njegova položaja te slucajnog nalaza novca, zida i nekropola, venecijanski putopisac Alberto Fortis (1741. - 1803.) u svom djelu "Put po Dalmaciji" (Venecija, 1774.) navodi da se na tom mjestu nalazio kasnoanticki Prokopijev Laurentum.

O kontinuitetu življenja u širem arealu mjesta Tucepi, uz lokalitet Sutvid, svjedoce nam lokaliteti crkve Gospina rodenja na mjesnom groblju (na jugoistoku mjesta. ponad morske obale i magistralne ceste) te lokalitet crkve Sv. Jure (na krajnjem jugozapadu, uz obalu mora, danas u okruženju hotelskog kompleksa).

Crkva Sv. Jure podignuta je 1311. godine i do danas nam se sacuvala kao romanicko goticka jednobrodna gradevina s polukružnom apsidom, dok su se u unutrašnjosti sacuvali oslikani posvetni križevi. Kompletno je obnovljena nakon arheoloških i konzervatorskih istraživanja 1992./93. godine. Na samom lokalitetu prezentirano je više razvojnih faza: ranocarska vila rustika l. - 2. st., kasnoanticki oratorij, srednjovjekovna crkva i nekropola te dio kasnije južne prigradnje - cenobij.

Na samom vrhu Sutvida, na predpovijesnom lokalitetu, nalaze se temelji crkve Sv. Vida. Pretpostavlja se da su Hrvati doseljenjem u ove krajeve u 7. st., na tom mjestu štovali svoga boga Svevida te pošto su se pokrstili, pretvorili su poganski hram u kršcansku crkvu.

Crkva Gospodina rodenja sagradena je 1703.g., kao jednobrodna gradevina sa svim odlikama dalmatinskog provincijalnog baroka. Nakon potresa 1962. godine, crkva je stradala, nakon cega je demontirana i sagradena u istom obliku.

Pri demoniranju ove barokne crkve, u temeljima su otkriveni arhitektonski ukrasni dijelovi koji su pripadali starokršcanskoj crkvi (5. - 6. st.). Pred zapadnim proceljem nalaze se cetiri srednjovjekovne ploce s karakteristicnim reljefnim ukrasima iz tog doba: prikaz maca i štita s ružom ili polumjesecom, te križem preko cijele ploce.

Na lokalitetu se nalazi stela iz 1. st., koja se smatra najranijim sepulkralnim spomenikom u Makarskom primorju.

Dugo je vremena bila smatrana nadgrobnim obilježjem dužda Petra I Candiana koji je poginuo, nedaleko lokaliteta, u pomorskoj bitci s Neretvanima 18. rujna 887. godine.

Veliki broj rimskih tegula s pecatom tvornica, keramicki i stakleni anticki, kasnoanticki, srednjovjekovni i kasnosrednjovjekovni nalazi, te nalazi novca, naušnica i ostalih sitnijih metalnih predmeta iz 10. do 17. st., svjedoce o dugoj i burnoj prošlosti samoga mjesta.

Uporedo sa životom pri morskoj obali, život se odvijao i u podbiokovskim zaselcima.

0 tome nam svjedoce ostaci temelja crkve Sv. Martina s nekropolom (na lokalitetu Grebišce, sjeverozapadno od brda Sutvid).

Po temeljima se može zakljuciti da je crkvica stare orijentacije istok - zapad, poplocana je bila od domacih kamenih ploca. Oblik apside je izvana cetvorokutan, a iznutra polukružan, što se može povezati sa slicnim oblicima dalmatinskih crkvica 11. - 12. stoljeca.